Uskrs + Emaus = rješavanje problema!
(uz 3. vazmenu nedjelju"A")

Netko je zgodno rekao: "Čovjekov život je skup problema koje iz dana u dan treba rješavati!" Možda ovo zvuči previše pojednostavljeno, no pogledamo li iskreno svoj život i živote onih oko nas, moramo se pomiriti s činjenicom da se doista naša svakodnevica odvija često u kruženju oko različitih problema. Čini se da je veliki broj ljudi  sklon u svemu što proživljava najprije vidjeti problem, a tek onda ono drugo, ono nešto dobro, priliku za sreću i radost života. Kao da nalikujemo na mačku koja se vrti oko svog repa.

Treća vazmena nedjelja želi nam opet dozvati u pamet istinu uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista, kojega je Bog uskrisio (vidi prvo i drugo čitanje) te nas želi usmjeriti u životnu borbu s problemima upravo na temelju te istine Gospodnjeg uskrsnuća. Dakle, ne treba dokazivati da u svakom životu ili u svakom danu imamo one situacije koje nazivamo problemima. No, valja nam pokazati što govori Sveto Pismo i Isusovo Evanđelje o tome kako se s tim problemima nositi. Pođimo redom!

Svaku našu problemsku situaciju moguće je rješavati na više načina. Zadržat ćemo se samo na tri, s time da odmah na početku velimo da prva dva načina koristi velika većina ljudi danas, a treći način za rješavanje i život s problemima nudi Isus Krist.

a)    Velika većina ljudi se s pravim izvorom problema ne želi ni susresti. Odgađaju ga.  Kao da ne žele ni rješavati nastali problem ili nadošlu tešku situaciju. Ne žele prepoznati ni vidjeti "odakle vjetar puše", pa cijeli život zapravo životare varajući sami sebe onom krilaticom iz filmova - "Bit će bolje! Bit će u redu!"  Slikovito rečeno, takvi ljudi prožive život poput noja, koji gura glavu u pijesak misleći da ga neprijatelj neće vidjeti.  Ima li i u mojem životu situacija gdje uporno u ovom odgađanju "rješavam" probleme?Koji su moji problemi pred kojima baš zatvaram oči s tom poštapalicom - bit će bolje?

b)    Jedan dobar dio ljudi "rješava" probleme poput današnjih učenika iz evanđelja => bijeg! Kao što su oni nakon razočaranja i nerazumijevanja  jednostavno željeli zaboraviti sve i maknuti se iz Jeruzalema, tako i mi ljudi volimo pobjeći od stvarnosti. Tako nam se ovdje vrlo dobro nameće pitanje: Koji je moj Emaus? Kamo ja obično pobjegnem kad ne želim riješiti problem?  Jel' to televizija, jel' to računalo i Internet, možda igrice i sl.? Jel' to odlazak od kuće i obitelji u društvo (krčmu) gdje se priča o svemu i svačemu samo da pobjegnem od problema kojeg bih morao riješiti? Možda je mjesto moga bijega od problema alkohol ili kakva druga ovisnost? Možda "rješavam svoje probleme" slušajući glazbu na slušalicama u ušima kad stojim, ležim, sjedim ili hodam?  Ili pak možda bježim u pretjerani posao i tako samog sebe opravdavam da ne stignem rješavati te "sitnice", jer ja puno radim? Koji je moj Emaus?

c)    Treći način rješavanja problema nudi Isus sa svojim uskrsnućem i jednom malom riječi iz današnjeg evanđelja => susret. Teške situacije i problemi se rješavaju u susretu i razgovoru o njima u susretu s prijateljem zemaljskim (dvojica na putu u Emaus),  ili pak u susretu s prijateljem iz Nazareta - u susretu s Bogom, uskrslim Kristom.

Zato nas ova nedjelja, koja je već pomalo na sredini vazmenog liturgijskog vremena, ponovno želi pozvati i podsjetiti na vjeru u Isusa uskrsnuloga koji je i danas s nama kao što je bio i s apostolima onda. Gdje i kako je s nama? Naravno - posvuda, no na osobit način je s nama u Lomljenju kruha, u Euharistiji, u sv. Misi. S nama je u Euharistiji zato, jer je tako obećao (ovo činite meni na spomen) i na takav način svoje prisutnosti ponudio čovjeku trajno zajedništvo s Bogom.

Dakle, problema je u životu uvijek bilo, ima ih i bit će ih. Nad njima ne treba jadikovati, od problema ne treba bježati, od njih se ne treba sakrivati, njih ne treba odgađati - već ih pretresati i rješavati u susretu s Isusom u svetoj pričesti te s dobrim ljudima, braćom i sestrama u vjeri, koje nam na put šalje On.

Zato čovjek bira zapravo sam: hoće li cijeli život rješavati teške situacije svojom ljudskom "mudrošću" (…a mi smo se nadali!) ili će svoj problem priznati sebi, donijeti ga pred Gospodina uskrsloga, riješiti ga, prihvatiti ga, posložiti ga i dalje dobro, zadovoljno i radosno živjeti s braćom i Uskrslim, čekajući i nadajući se vlastitom uskrsnuću u vječnom Jeruzalemu.

ČITANJA 3. Vazmene nedjelje "A"

Prvo čitanje (Dj 2, 14.22-33)

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«.

Drugo čitanje (1Pt 1, 17-21)

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Evanđelje Lk 24,13-35

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu:  »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.