5. Korizmena nedjelja "A"  -  Strah pred smrću!

Jedan pjesnik je u prošlom stoljeću rekao: "Mnogo je stvari kojih smo se bojali, a nije trebalo. Trebalo je živjeti!"

Peta korizmena nedjelja godine "A" želi i dalje nastaviti slijed svojih prethodnica, pa kao da prije početka Velikog Tjedna hoće svima objasniti u kojem su smjeru išle teme od prve do četvrte nedjelje, te koji je bio glavni cilj tih nedjeljnih poruka? Odgovor je više nego jasan => čitava korizmena priprema za proslavu Uskrsa, te svako vjernikovo nastojanje oko obraćenja i mijenjanja na bolje ima svoj smisao onda i samo onda ako dobro shvatimo poruku pete korizmene nedjelje. A ona nas želi pripremiti da se susretnemo s činjenicom smrti i umiranja.

Istina je da se mnogih stvari u životu bojimo, kao i mnoga druga živa i stvorena bića na Zemlji. No, čovjek je jedino biće koje zna i svjesno je da će umrijeti, a svjedoci smo da su jako rijetki oni koji pred činjenicom smrti ne zastanu ili bolje rečeno, rijetki su koji pred smrću ne zadrhte. Pa bili oni i krštenici, bili oni i vjernici…

Taj strah osjetili su i Isusovi učenici, jer nije im se ponovno vraćalo u Jeruzalem i Judeju odakle su upravo otišli i izbjegli kamenovanje. Zato kao da Toma sažima taj njihov strah i govori – pa hajde, kad već moramo ići, Isuse, ako baš inzistiraš - hajdemo da i mi umremo s njime. No Isus je inzistirao na povratku zbog važne i jasne poruke.

Naime, Lazarovo uskrsnuće, kako ovaj događaj često volimo zvati, zapravo je bilo Lazarovo oživljavanje i vraćanje iz smrti u ponovni život, ali zemaljski život. Isus kao da je htio ovim događajem odaslati jasnu poruku koju možemo ovako izreći: 'onaj koji u mene vjeruje, koji vjeruje u riječi Očeve koje sam vam zborio, takav u stvari ne može umrijeti. Takav čovjek nema razloga za strah od smrti, jer za njega smrti nema. On dobiva novi život, ali ne više novi zemaljski život u tijelu kakvog sam sada vratio Lazaru, nego dobiva novi nebeski život u Duhu i u tijelu (kasnije po uskrsnuću mrtvih).'  

Upravo radi ovakve temeljne istine isplati se truditi, obraćati, živjeti po Božjim zapovijedima, savjetima i odredbama. Upravo radi ove istine evanđelist Ivan zapisao je one divne Isusove riječi: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv 10,10) Zato je Isus onaj koji povlači jasnu granicu između smrti i "smrti" i između života i "života", a događaj s Lazarom poslužio mu je da to jasno pokaže. Ako može vratiti Lazaru ponovno zemaljski život, onda može darovati i onaj drugi, nebeski život.

Zato vjernik koji vjeruje da je Isus dosta Krist i koji vjeruje u poruku Kristovog navještaja Kraljevstva Božjeg i Kraljevstva nebeskog, takav vjernik nema razloga živjeti u strahu pred smrću. To ne znači da nam smrt naših dragih neće biti teška ili da će nam biti sve jedno. To svakako ne, ali ćemo uvijek znati, ponavljati i vjerovati da ovozemaljska smrt nema zadnju riječ.

I zapamtimo, zadnju riječ može imati samo ona druga smrt, a to je smrt duhovna koju čovjek sam izabire svojim grešnim životom. Te se smrti treba bojati i jedini opravdani razlog straha pred smrću jest strah pred ovakvom duhovnom smrću koja ne vodi u vječni život već u vječnu smrt.

Dakle, ne bojmo se i ne strahujmo! Živimo! Ali živimo tako da baštinimo život, a ne smrt!!!