BITI SVET ILI SVETAC U CRKVI S TRI SLOVA „P“
(ovo razmišljanje vezano je uz svetkovinu Svih svetih, tj. uz čitanja: Otk 7,2-4.9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a)

Kad bi neki svećenik započeo svoju propovijed s „Draga, sveta, braćo i sestre!“ ili kad bi te netko pitao – „Sveti čovječe, kako si?“, u najmanju ruku bi ispalo čudno ili bi smo mu se barem malo nasmijali. Naime, mi vjernici ćemo se uvijek prije i radije prikloniti onom ponašanju kad nekom, čak s ironijom, radije velimo „Što se praviš svetac!“ , ili „Što glumiš sveca!“  ili nešto slično, nego da o svetosti malo dublje razmislimo i pogledamo o čemu se zapravo radi. Svetkovina Sviju svetih pomaže nam da upravo to učinimo.

                Znamo da sveti Pavao često u svojim poslanicama piše svetima u Korintu, svetima u Efezu, svetima u Filipima… Isusov učenik za njega je svet čovjek. Zanimljivo je da u prvoj Ivanovoj poslanici nailazimo upravo na istu misao: „…djeca se Božja zovemo i jesmo…. sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti…“ Dakle, ako sada, na ovoj zemlji mogu reći da sam dijete Božje i Bogu sličan, a Bog je svet i presvet iznad svega, onda po mojoj sličnosti  s njime mogu ili moram reći da sam svet.

Problem je obično u tome što mi ne gledamo na svetost s ove spomenute strane svoje ontološke svetosti, svetosti svoje nutrine, nego promatramo i prosuđujemo radije svoj tako zvani vanjski i vidljivi stupanj svetosti. Drugim riječima gledamo samo na vanjštinu, na svoja djela, na moral, zapovijedi i sl., a tu smo uvijek nesavršeni, slabi i često grešni. Zato nam svetkovina Sviju svetih na osobit način doziva u pamet tu istinu: svaki je vjernik po Krštenju i po Potvrdi zapravo opečačen za Boga, obilježen da pripada Bogu i darovana mu je početna svetost (kako nam to govori sv. Ivan u knjizi Otkrivenja).

No, poruka Svih svetih ne staje tu, nego ide korak dalje želeći nam reći da smo po tom „opečaćenju“ postali i članovi zajednice Crkve koju ovdje možemo promatrati s tri slova „P“:
- Crkva Putujuća (to smo mi, danas, ovdje na zemlji, u hodu prema nebu, prema Kraljevstvu koje Isus u Mt 5 naviješta nama kao blaženima),
- Crkva Pročišćavajuća /trpeća/ (to su oni koji su napustili već ovo zemaljsko putovanje, ali zbog svoje „vanjske nesvetosti“ nisu spremni još za susret sa Bogom svetim, pa to čekaju i čiste se u Čistilištu) te
- Crkva Proslavljena (to su oni koji su došli do cilja kojega je Isus navijestio i objavio u Evanđeljima – oni koji su baštinili Kraljevstvo nebesko)

Nama je u ovom razmišljanju o svetosti, bitna ova poruka Proslavljene Crkve, onih svetih u nebu koji Boga gledaju licem u lice, jer nam oni poručuju važnu poruku svetkovine Svih svetih: isplati se i moguće je putovati ovom zemljom i biti član putujuće Crkve živeći onako kako je Isus propovijedao, tj. moguće je i isplati se živjeti po Isusovom manifestu – prema blaženstvima i savjetima koje je rekao u Govoru na gori.

Logički slijedi konkretno pitanje: što nam je konkretno činiti kako bismo baštinili tu konačnu svetost proslavljene Crkve?
Potrebno je osam Isusovih blaženstava prihvatiti, u njih povjerovati i u svom svakidašnjem životu staviti na ispit, na provjeru te u praksi isprobati, uvjeriti se i potvrditi da oni funkcioniraju, da imaju smisla, da je život po njima i s njima ljepši, zadovoljniji i sretniji, tj. blaženiji.

No, život po blaženstvima nije uvijek lagan, jer se ne uklapa u logiku ovoga svijeta koji u Kraljevstvo nebesko  ne vjeruje, pa će Isusov učenik mnogo puta doživjeti nerazumijevanje, ismijavanje, osuđivanje ili čak progonjenje. Zato se valja zaodjenuti oružjem milosti Božje i računati na Božju pomoć iz osobne i zajedničke molitve na tom putu, jer je to Isus obećao upravo govoreći o blaženstvima. Blago ovima…. ili onima… , jer njih će Bog utješiti,… njima će Bog darovati milosrđe….,   … njih će Bog utješiti… itd.

Duše sviju svetih iz proslavljene Crkve govore nam: 'Sveta braćo i sestre, usudite se i na vani živjeti svoju svetost i pripadnost Bogu Ocu, on doista pomaže u onim trenucima i situacijama kada radi Isusovih blaženstava treba ponijeti križ. Usudite se i isprobajte u konkretnoj praksi kako blaženstva funkcioniraju i kako nas vode prema Kraljevstvu proslavljene Crkve'.

I za kraj još jedno pitanje: kome je ovaj poziv upućen? Možda ta ponuda svetosti i poziv dolaska u Proslavljenu Crkvu i nije baš meni upućen? Možda je on za neke druge? Ili još bolje pitanje za nas vjernike koji smo ovaj poziv prihvatili i nastojimo ga živjeti: koliko će biti onih koji će doista postati sveti u onom smislu da će tako živjeti na zemlji da mogu ući u nebo, u Proslavljenu Crkvu?

Odgovor imamo u Ivanovom Otkrivenju u brojci 144 000 spašenih. Jehovini svjedoci tumače ovo doslovno onako kako piše, kao i sve u Bibliji, no ovdje nam je očit primjer da griješe. Jer – u Bibliji se zaista ne može sve uzeti slijepo i doslovno kako piše, nego se mora čitati s nadahnućem Duha Svetoga, autora same Biblije, u čemu Crkva katolička prednjači. Dakle, o čemu se radi? Tko je uključen u ovih 144 000? Gdje sam tu ja? Gdje su moji prijatelji, bližnji, kolege iz posla…? Zove li Bog i njih, nudi li i njima???

Odgovor na sva ova pitanja je – DA! Zašto? Zato jer nas na to upućuje želja i poruka radi  koje je Ivan napisao baš brojku 144 000. Jasno nam postaje odmah: 12 x 12 = 144   144 x 1000 = 144 000 Dakle => ova ponuda – biti svet i doći u nebo – ponuđena je svim članovima dvanaest plemena starog, Izraelskog, izabranog naroda, a nakon toga ista je ponuđena svim „plemenima“ novog, izabranog, novozavjetnog Izraelskog naroda, Crkvi,  a nakon toga (x 1000) ponuđena je ama baš svakom čovjeku na ovoj zemlji.

Konačno i temeljno pitanje svetkovine Sviju svetih nam je potpuno jasno: u kojoj mjeri se ovom Božjem pozivu na svetost (ulasku u Kraljevstvo nebesko, u Proslavljenu Crkvu, u nebo) ja osobno (ne)odazivam??? U kojim područjima mu se najbolje odazivam? U kojim područjima duhovnog života mu se najmanje odazivam ili se pretvaram da ovaj poziv na svetost ne čujem?

Svi sveci i svetice Božje e molite za nas!!!