Svaki novi početak je prilika za osobno razmišljanje i planiranje. Tako i početak jedne nove školske, akademske i pastoralne godine. 22. nedjelja kroz godinu sa svojim čitanjima zgodna je prilika baš za jedno ovakvo promišljanje i planiranje.

Uz čitanja 22. nedjelje Mk 7,1-8.14-15.21-23 kroz godinu „B“

„Plan za jednu novu školsku i akademsku godinu!“

U našim međuljudskim odnosima, razgovorima, komunikacijama, često spominjemo riječ srce. Ni onim najmanjim nije potrebno tumačiti kako je srce središnji i najvažniji organ našega tijela, jer znamo – kad se srce prestane kucati, prestanu raditi i svi drugi organi. Nije nam baš svejedno kad netko veli – 'Idem u Krapinske toplice na operaciju srca!' Zamislimo se, i uvijek je u pozadini pitanje – što ako srce stane?  Zato je čovjek u tu važnu riječ – srce – sabrao i sve one druge središnje i najvažnije oznake svoga života bez kojih isto tako, očito, ne može živjeti: tako s našim srcem povezujemo ljubav, radost, ljepotu, osjećaje, dobrotu, mir… uostalom, riječju 'srce moje' nazivamo drage nam osobe, osobito majke tako vole zvati svoju djecu, o srcu se pjevaju pjesme itd., itd.

No, potrebno je reći odmah da nam Isus ne govori , u gore spomenutom Markovom evanđelju,  o srcu samo kao organu, nego nas zapravo (kao i uvijek) uči kako biti, postati i ostati dobar čovjek. Zato je normalno pitati se - kakve veze ima srce na tom i takvom putu?

Naime, puno je ljudi danas na svijetu zlih i pokvarenih - koji ubijaju, lažu, kradu, varaju, psuju itd., a očito je da je dobrih ljudi poprilično malo. Pogledajmo svijet oko sebe! I na temelju te činjenice Isus poziva svakoga na promišljanje o svome srcu. Zašto baš o srcu? On veli: „Poslušajte me svi i razumijte!!! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje!“ I sada dodaje: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, lakomstva….“ Ovdje je prevažno uočiti jednu stvar koja nam lako može promaknuti. Isus ne veli da ne onečišćuje ono što izvana ulazi u srce, nego veli da nas onečišćuje ono što ulazi u čovjeka. Dakle, mi ne unosimo ništa direktno, svjesno, konkretno u svoje srce, nego kroz čovjeka cijeloga, materijalnog, kompletnog – neke stvari ulaze u nas. Zato Isus onda dodaje ovu misao o srcu iz kojega izlazi svega i svačega, tj. iz naših osjećaja, psihe, duše (i svega onoga što vežemo uz srce) izlazi ono čime smo ga mi prije i nesvjesno napunili. A što i kako to nešto unosimo u sebe? Možemo reći da u sebe današnji čovjek unosi svega i svačega kroz ono što gleda, misli, čita, sluša itd. Dakle => izlazi li iz mog srca dobro ili zlo – ovisi o tome što sam prije toga dozvolio da u njega uđe.

Valja nam stoga zastati i odgovoriti si – što to ja unosim negativnoga u sebe, u svoje srce i tako, možda i nesvjesno, zapravo činim to da iz njega kasnije izlazi ono loše, zlo, pokvareno, grešno? Sjećamo se kako su prije kojih desetak, dvadesetak godina izgledale naša nedjeljna popodneva. Kakve su, na primjer, pjesme bile po našim radio postajama uz one emisije želje i pozdravi. A danas? Te  pjesme su, kako mladi vole reći - „čista kruza!“ Čaša, flaša, žene, tuga, seks, prevara, jad, bol… da ne idemo u detalje s tim pohrvaćenim ćirilicama. Takve pjesme, ako se uopće smiju tako nazivati, sviraju se u našim domovima i njihove poruke ulaze u nas, u naše srce, u naše osjećaje. U takvom sličnom tonu možemo govoriti o televiziji, internetu, novinama itd.

No, ne treba tu stati, nego ići korak dalje i vidjeti koji to onda plan Isus daje? Kako postići ono -  da moje srce bude ipak ispunjeno dobrim, a ja da budem dobar a ne zao čovjek?

Odgovor je kratak i jasan: svatko tko želi sebe kao čovjeka izgrađivati u dobru i plemenitu osobu koja će živjeti u zajedništvu s Bogom i onda jednom doći u Kraljevstvo o kojem Isus govori cijelog svojeg zemaljskog života, dakle, svaki takav trebao bi svoje srce ispunjavati riječju Božjom, njegovim savjetima i zapovijedima za život. Kako?

Na dva načina:
1. Svoje ćemo srce ispunjati Božjim sadržajima onda ako ćemo upoznavati svoju vjeru, vjeru koja proizlazi iz Evanđelja, dakle – upoznavati Isusovu objavu Oca, Stvoritelja. Djeca to čine na vjeronauku ili na župnoj katehezi, a odrasli bi to trebali činiti kroz proučavanje novog Katekizma katoličke Crkve.
2.  Nadalje, upoznavanje svoje vjere činimo i ostvarujemo kroz poznavanje Biblije, riječi Božje.

Ali sada slijedi onaj najvažniji dodatak: mnogi svoju vjeru poprilično dobro poznaju, ali ju ne žive. Dakle, ono što nužno i logično slijedi u tom hodu kroz život u kojem želimo biti dobri ljudi koji će jednog dana biti i dobri „stanovnici“ Isusovog, Božjeg kraljevstva, jest to – da svoju vjeru koju poznamo i Božju riječ koju poznamo, počnemo i živjeti.
Kako?
Tako da živimo po Božjoj volji. I to na dva načina:
1. Živjeti po onoj „općenitoj Božjoj volji“, po zapovijedima, savjetima i zakonu kojeg svi možemo u Svetom pismu čitati. To je jasno i ne treba filozofirati puno.
2. Živjeti po Božjoj volji koja je za mene kao pojedinca u Njegovom planu, gdje On najbolje zna kako ću se jsa najbolje ostvariti kao osoba i biti zadovoljan, radostan i ispunjen. Živjeti po onoj volji Božjoj prema kojoj onda iz mojega srca neće izlaziti loše ponašanje i riječi zle, nego suprotno.  

Evo, vjerujem da je sada puno jasnije koja je uloga srca, osjećaja… i sličnog na našem putovanju prema vječnom Kraljevstvu. Ono što puno puta nesvjesno i bez razmišljanja dozvoljavamo da u 'srce' uđe (ono negativno /grešno/ ) to kad-tad iz mojeg srca izlazi i žalosti i unesrećuje braću i sestre oko mene pa i mene samog, naravno.

Zato Isus viče: : „Poslušajte me svi i razumijte!!!“ Kao da na želi reći – Pazite što radite, čitate, govorite, gledate, s kime se družite, jer to ima uvijek duboki utjecaj na vaš život. Život zemaljski i život vječni. Zato, družite se i svoj um, pamet i srce ispunjajte s Božjom riječju, Njegovim savjetima za svakodnevni život i nećete zažaliti.

Nadam se da nam je tu jasno koliko su besmislene riječi našeg dragog Zorana dok govori ovih dana po medijima da iz krize nećemo izaći po Duhu Svetome. Čovjek bi mu najradije rekao: „Prijatelju, nisi svjestan svoje nesvijesti!“ „Nemoj lupati k'o Maks po diviziji, jer ne znaš što govoriš.“ Upravo nas Božji savjeti i njegove zapovijedi jedine mogu spasiti da ne potonemo do kraja, da ne varamo, da ne krademo, da ne uskraćujemo zarađenu plaću….

Zato ne brinimo što govore oni na vlasti, oni oko nas i s nama, nego upoznavajmo svoju vjeru, čitajmo Bibliju i u svemu osluškujmo volju Oca za naš život, te budimo uvjereni da nećemo pogriješiti. Dapače – suprotno – živjet ćemo sa zdravim, sretnim i radosnim srcem mi i oni oko nas.