Poruka blagdana Gospe žalosne (15. rujna)

 

U Duhovom centru Varaždinske biskupije na Veternici, nalazi se crkva posvećena Majci Božjoj od sedam žalosti iliti Majci Božjoj žalosnoj.
Želimo približiti jednu od temeljnih i centralnih poruka ovog marijanskog blagdana,
 a ona može biti i misao vodilja samoga dolaska i boravka u Duhovnom centru,
 odakle se onda opet vraćamo u svakodnevicu.

 

 Hrvatski narod, mislimo naravno na hrvatski vjernički puk, na osobit način slavi, štuje i moli se Blaženoj Djevici Mariji, majci Isusa Krista. Taj zajednički hod Hrvatskog naroda i Marije ide čak dotle, da su je naši pradjedovi od vjekova rado nazivali i pjevali joj kao Kraljici Hrvata.

Spomenimo također da i čitava Crkva katolička živi jednu osobitu pobožnost prema Mariji. Dovoljno je samo pogledati naš katolički kalendar, gdje svi mjeseci u godini (osim mjeseca travnja) imaju barem jedan blagdan posvećen BDM.

Nadalje, pobožnosti prema Mariji također je na poseban način naglašena u molitvenom životu običnih vjernika. Znamo dobro da ovdje naglasak želimo staviti na svetu Krunicu, kao na tipično marijansku molitvu, koja je doista raširena i moljena kod svih vjernika. Prisjetimo se samo hrvatskih branitelja koji, makar i ne bili "preveliki vjernici", u kriznim i teškim trenucima života posegnuli su za krunicom i stavljali je oko vrata.

Ne zaboravimo pak niti na život svetog Ivana Pavla II. Njegov pontifikat je Blažena Djevica Marija doista obilježila na osobit način. 

Zašto je to tako? Zašto se narod rado okuplja oko Marijinih prošteništa i njezinih crkava? Što nas to pokreće i vodi k Mariji? Koju nam to centralnu poruku Marijini blagdani svakog mjeseca dozivaju u pamet? Kojom nam to porukom njezina krunica želi pomoći na našem zemaljskom putu?

 

Dva su blagdana koja će nam pomoći da si približimo važnost i razjasnimo razloge tako velike pobožnosti prema BDM. Za ta dva blagdana mi Hrvati imamo jedinstvene nazive i nije mi znano da bilo koji narod Mariju na ove blagdane naziva tim imenima: Velika Gospa i Mala Gospa ili u kajkavskom govornom području - Mala Meša i Velika Meša. Podsjetimo se samo: na blagdan Male Gospe slavimo Marijino rođenje, a na blagdan Velike Gospe slavimo Marijin odlazak s ovoga svijeta, tj. slavimo ono što je vezano uz Marijinu smrt. Što je tu tako važno i zašto smo baš ta dva blagdana izabrali da nam približe temeljne razloge pobožnosti prema BDM? To smo učinili zato jer je upravo kod njezinog rođenja i njezine zemaljske smrti Bog, Stvoritelj učinio dva osobita zahvata:
=> kod Marijinog začeća Bog je intervenirao tako što ju jeizuzeo od posljedica grijeha prvih ljudi, oslobodio ju je Istočnog grijeha,
=> a kod Marijine smrti Bog je intervenirao tako što joj je darovao uznesenje na nebo i tijelom i dušom, a to je nama ljudima obećano na Sudnji dan, tj. u vrijeme svršetka svega stvorenoga.
=> Sve je to Bog, u svom planu darivanja spasenja čovjeku,  učinio s ciljem kako bi Marija baš takva, osobita, specifična, obdarena s Božjim privilegijima, donijela na svijet Isusa Krista Spasitelja, koji će čovjeku objaviti Boga, Oca do kraja i darovati mu mogućnost spasenja u vječnom životu. Ove vjerske istine vjernici u Crkvi vjeruju od samih početaka i kroz stoljeća su prenijete do naših dana.

U tim porukama Velike i Male Gospe je, zaista najkraće rečeno, izvor i bit razloga za štovanje i pobožnost vjernika prema Blaženoj Djevici Mariji.

No, budući da smo rekli da se svakog mjeseca po jedan Marijin blagdan pridružuje ovim temeljnim porukama Velike i Male Gospe, želimo vidjeti što to rujanski blagdan Majke Božje od 7 žalosti poručuje nama vjernicima?

 

Glede blagdana BDM žalosne, u opasnosti smo da se zaustavimo samo na nekoj vrsti sentimentalnosti i promatramo Mariju kao onu koja je bila nekako jako tužna i žalosna u trenucima Isusove muke i smrti. Da je jako patila gledajući Njega kako pati u Križnom putu i na Kalvariji. U opasnosti smo da se zadržimo samo na pobožnom uzdahu: 'Aj, jadna Žalosna Gospa, kako je ona bila tužna i kako joj je bilo teško što je sve to morala gledati….itd., itd.,'  a nakon toga sve kod nas ostane po starom! Ne bi trebalo ovako razmišljati, već poći malo dublje i dozvati si u pamet još jedan razlog Marijinih žalosti, a taj razlog dan nam je u svakoj krunici na prva tri njezina zrnca.

Na početku svake krunice govorimo sami sebi o važnosti triju temeljnih stvari za čovjekov život: vjera u Boga, pouzdanje u Boga, život po ljubavi (koji neka nam umnoži vjeru, koji neka nam učvrsti ufanje, koji neka nam usavrši ljubav). Ovdje se nalazi vrlo dobar izvor za razumijevanje i tumačenje poruke Marijinih blagdana kroz godinu, pa tako i BDM Žalsona.  

a)      Marija nam svojim životom zapisanim u Evanđeljima, svjedoči u prvom redu da vjerovati ne znači govoriti da Bog postoji, da Boga ima tamo negdje gore i slično, već nam poručuje da istinski vjerovati znači vjerovati u Boga, Oca, Stvoritelja, Osobu - koja se brine za mene i koji me stvorio iz ljubavi i za ljubav, te mu nije svejedno kako živim.

b)      Marija nam svojim životom na početku svake krunice govori da smo ponajprije i u svemu pozvani živjeti po ljubavi prema svakom čovjeku kraj nas. Živjeti onako kako je to živio, učio i objavio njezin Sin i naš Gospodin, brat i prijatelj - osoba - Isus koji je Krist.

c)      Marija nas svojim životom poziva da nikad ne gubimo pouzdanje i nadu u istinu da Bog vodi moj život ako mu se predam, ako mu dozvolim i ako vjerujem njegovim zapovijedima i obećanjima. Da ne gubimo vjeru u činjenicu da on ima zadnju riječ, da On zadnji stavlja točku na slovo" i " .  Zato u krunici molimo: Koji neka nam učvrsti ufanje!

Uz život po ovim gore  spomenutim " a) , b), c uputama", vezan je onaj razlog Marijinih žalosti koji možda čak i nadilazi one osjećajne (vanjske i vidljive) žalosti koje je Marija proživjela. Taj, najčešće prikriveni razlog koji može uzrokovati žalost, tugu i potištenost u odnosu s Bogom jest: nesigurnost. Svjedoci smo kako nam je puno puta teško reći - 'Ne znam!' , 'Ne razumijem!' , 'Nije mi jasno!' Svjedoci smo kako nam je teško takvo stanje prihvatiti i s njime živjeti, jer smo ipak samo mali, slabi, ograničeni ljudi. Marija je u svojem životu imala takvih nejasnih situacija u izobilju. A vjeru, nadu i ljubav ipak je sačuvala. Čak ih je sačuvala i u najtežim trenucima, pod križem svoga Sina.

Zato poruka Majke Božje pod nazivom - Majka Božja od sedam Žalosti, ne bi se smjela samo zaustaviti na osjećajnom promatranju onog perioda Marijinog života kad je promatrala muku Isusovu i njegovu smrt na križu, već bismo trebali više pažnje pridodati onim žalostima koje su puno dulje trajale, a temeljile su se na nejasnoćama, nesigurnostima, a možda i na sumnjama. Čini mi se da bismo tim i takvim žalostima morali dati veći naglasak, jer smo baš po takvim "žalostima" mi njoj, odnosno ona nama, bliži u našem svakodnevnom odnosu s Bogom.

Zato ovaj blagdan nimalo nije blagdan nekakve "cmizdrave duhovnosti",  već je duboko i ozbiljno usmjeren za moj osobni hod prema vječnom životu i baštini spasenja koju nam je Isus objavio. Nesigurnosti, traženja i nerazumijevanja jesu ustvari poziv svakome da ustraje živjeti ljubav preko vjere i nade, te da ne  posustane nikada. Marija nam je posvjedočila da se to isplati i da je takva ustrajnost u povjerenju u Boga i njegove zapovijedi, jedini pravi i istiniti put.

 

Majko Božja žalosna -  moli za nas!

Majko Božja Veternička - moli za nas! ==> da u mojim nejasnoćama, sumnjama, traženjima i nesigurnostima ne posustanem, već da ustrajem do kraja - do vremena mojeg osobnog uznesenja na nebo sa svim mojim radostima i žalostima zemaljskog života. Amen.

---