Korizma_2014_1

Korizma 2014. (Uz 1. nedjelju "A")
Post 2,7-9; 3,1-7; Rim 5,12-19; Mt 4,1-11

Za nas vjernike katolike, liturgijsko vrijeme Korizme je prevažno u svakoj godini, jer preispitujemo svoje obraćenje, tj. analiziramo svoj hod za Isusom te se pitamo koliko i kako zaista (ne)živimo Njegovo Evanđelje.

O Korizmi se mnogo govori i piše s različitih kutova gledišta. Za ovo razmišljanje izabrat ćemo samo jednu rečenicu pape Leona Velikog koji u svojem govoru o Korizmi ukazuje na onaj temeljni korizmeni zadatak svakog čovjeka koji se smatra vjernikom. Taj veliki papa kaže: "A pošto smo dospjeli u ove dane Korizme, koji neposredno prethode blagdanu Pashe, naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem."

Kad velimo riječ 'čistiti', mislimo automatski na ono što nam je jasno: čistiti kuću, čistiti stan, čisti auto. No, što znači kad papa Leon veli - izvršiti obnovu svoje vjere čišćenjem!!! Kako? Zašto? Gdje? Na koji način? Prva korizmena nedjelja pokazuje nam put i način kao to "čistiti svoju vjeru". To nam ukazuje kroz ključne pojmove iz čitanja gore navedena: kušnja -> napast -> grijeh -> oproštenje -> obraćenje -> novi život!

Pođimo redom.

1. Svaki čovjek, bio on vjernik ili ne, svjestan je da nije savršen. Mi vjernici velimo za sebe da smo svjesni svoje slabosti, da smo sebični, skloni na zlo i zločestoću ili univerzalno govoreći - svjesni smo da smo grešni. Potrebno je sada reći jednu važnu rečenicu, koju bi smo uvijek trebali imati pred očima kad izgovaramo riječ 'grijeh' ==> bit grijeha nije u tome da neprestano promišljamo i mehanički si odgovaramo na pitanja - što jesam? - ili što nisam? - već je glavni kriterij grešnosti u tome da si odgovorim: je li to što činim za moje dobro ili nije za moje dobro? Naravno, gledajući u perspektivi vječnog života. Dakle grijeh = sve ono što nije za moje dobro kako to u Svetom Pismu čitamo, a to moje dobro nužno je usmjereno i povezano s dobrobiti onih kraj mene, te s mojom i njihovom vječnošću. Grijeh = neposlušnost Božjim savjetima i preporukama u Bibliji!

Prva korizmena nedjelja želi nam pokazati koji je to put do grijeha. Pravila ili logika tog "putovanja" prema grijehu su ista od Adama i Eve, tj. prve stranice Biblije, pa do naših današnjih, osobnih situacija. Taj put grijeha uvijek prethodno ima dvije stanice koje mu prethode, a to su kušnja i napast.

2. Što je kušnja, a što napast? Je li to ista stvar samo drugačije rečena? Kuša li nas Bog ili đavao? Zašto bi Bog kušao čovjeka? Pa on nas voli, te ovako i onako sve zna. Je li đavao jači ili slabiji od čovjeka u kušnjama i napastima? Kako u kušnji pobijediti? Još bi smo mnoga druga pitanja mogli nanizati, pa zato želimo na njih potražiti odgovore s prvom korizmenom nedjeljom.

Kušnja i napast nisu nikako iste stvari! Da bi smo razumjeli da su to dvije riječi koje označavaju dva različita djelovanja i ponašanja, moramo se sjetiti i onog preostalog ključnog pojma kojeg smo na početku spomenuli - obraćenje. Naime, nakon svakog čovjekovog obraćenja, nakon krštenja, nakon nekog duhovnog seminara ili duhovnih vježbi, čovjek se približi Bogu, odriče se sebičnog života po grijehu, počinje slušati Božje zapovijedi koje su mu dane za njegovo dobro i počinje živjeti vjeru u pravom smislu Isusove objave Boga kao Oca i Boga koji je ljubav.

No, nakon određenog vremena dolazi Božje dopuštenje, prema kojem se đavao može i smije približiti čovjeku s prvom kušnjom, a u pozadini uvijek stoji temeljno pitanje: "Misliš li ti to s Bogom ozbiljno?" Ako vjernik i učenik Isusov u kušnji popusti, ako ne odgovori ljubavlju na ljubav Božju, tada dolazi sljedeća stepenica: on pada u napast, a nakon napasti u grijeh. Drugim riječima, vraća se na stari put i one dobre odluke obraćenja padaju u vodu.

Da je to tako, korisno je pročitati barem početak knjige o Jobu, dobro se je prisjetiti Isusove škole molitve, gdje apostole uči moliti 'ne uvedi nas u napast' , a ne kaže - 'ne uvedi nas u kušnju'. Dakle, Isus je znao da su kušnje nužne, a isto tako je znao da njegovim dolaskom na svijet (kroz muku, smrt i uskrsnuće), đavao i napasti nemaju više zadnju riječ, tj. da njegov učenik u kušnji i napasti može pobijediti. Proći ćemo tri koraka koja je Isus sam prošao, ali nije pao, te ih primijeniti na svoj život.

3. Usredotočit ćemo se iz evanđelja samo na tri riječi koje završavaju na -izam, koja će nam poslužiti da razumijemo logiku svakog đavlovog djelovanja u kušnjama na bilo kojem području u kojem one mogu prerasti u napast, pa u grijeh. Isus ukazuje da đavao uvijek počinje i kuša na području materijalizma, zatim kreće na područje humanizma, da bi završio s ateizmom. Kako? Pogledajmo!

4. Đavlov prijedlog i prvi korak u svakoj kušnji - na području materijalizma.

Kod Isusovih kušnji đavao najprije kreće od normalne, svakidašnje, prirodne, tjelesne, materijalne, potrebe za hranom. Dakle, na prvi pogled nešto sasvim bezazleno i potrebno, normalno i opravdano. Ali, bit ove prve stepenice u svakoj kušnji jest pretjerivanje. On Isusu predlaže da pretvori kamenje u kruhove. Nepotrebno pretjerivanje, s ciljem da se ima više nego dovoljno, da se ima previše!

· Pouka nama: početak kušnje u onom smislu - misliš li ti ozbiljno? - kreću od, na prvi pogled, bezazlenog zadovoljavanja svojih materijalnih, tjelesnih potreba koje onda prerastaju u pretjerivanje i preveliku brigu za materijalno, a premalu brigu za duhovno. Imati pregazi onaj biti. Materijalno pregazi ono duhovno. (Kao => pa nije to ništa, pa to je moja temeljna potreba, pa svi to imaju…)

· Pogledajmo današnjeg čovjeka: u nedjelju umjesto u zajednicu i u Crkvu, ide se 'kupiti nužne stvari' u trgovačke centre; navečer umjesto obiteljske ili osobne molitve, mora se pred televizijom ili računalom 'zadovoljiti potrebu za nužnim informacijama'…..

· Gdje sam ja? Pretjerujem li u nekoj "normalnoj potrebi?"

Đavlov prijedlog i drugi korak u svakoj kušnji - na području humanizma.

U drugoj Isusovoj kušnji, đavao nudi Isusu da dokaže što može, da iskuša brigu Oca za njega. Radi se, dakle, o nepotrebnom iskušavanju Boga. Iz hira, radi samodokazivanja. Kakve veze to ima s humanizmom? Naime, humanizam kao znanstvena i društvena nastojanja koja proučavaju postojanost i bit čovjeka, po sebi nije ništa loše. Ali kad se čovjek stavi kao jedino i najveće mjerilo svega postojećega i kad se čovjek počinje ponašati kao da mu je zaista sve moguće, tu počinje ovaj drugi pokušaj đavlov u našim kušnjama.

· Pouka za nas: ako ne uspije u onom prvom pokušaju na području materijalnih stvari, ako je čovjek tu jak i ima pravilno postavljene vrednote, tad pristupa drugom koraku, a to je - stavljanje čovjeka, sebe samoga iznad svega. Dakle, Tu poglavito mislimo na onu krilaticu - 'ja mogu sve, jer ja imam svoja moja prava'! Nepotrebna dokazivanja samoga sebe: svojih "mišica", svoje vrijednosti, svoje stručnosti…

· Pogledajmo današnjeg čovjeka i svijet: koliko ljudi poznajemo da su upravo ovdje pali i neprestano imaju i traže svoja prava, a obaveze ne postoje. A ne zaboravimo, ne žive u kušnji, nego u grijehu. Pod izlikom sebičnog humanizma, gaze sve i dokazuju nepotrebno sami sebe.

· Gdje sam ja? Kušam li Boga bez potrebe, tek tako? Gdje se volim "pre-dokazivati"?

Đavlov prijedlog i treći korak u svakoj kušnji - na području ateizma.

U ovoj trećoj kušnji iz Isusova iskustva vidimo zapravo onaj krajnji cilj svake kušnje: odbacivanje Boga! To odbacivanje Boga ne događa se više na temelju pretjerane brige za kruh, niti je riječ o pretjeranoj i nepotrebnoj samozaljubljenosti, nego se temelji na čežnji za vlašću. Znamo da su temeljne oznake Boga da je svemoguć, sveznajuć, svevladar… I svaki puta kad nesavršen čovjek želi uzeti u ruke ove karakteristike Božjega bića, mora najprije Njega odbaciti, zanijekati, proglasiti ga mrtvim.

Adam i Eva pali su baš na tom trećem stupnju kušnje. Povjerovali su đavlovom obećanju da će biti kao Bog koji razlučuje dobro od zla, a za "nagradu" su spoznali da su goli. Kod Isusa đavao ne ide direktno na treći "level", već ide postepeno.

· Pouka za nas: Kod nas vjernika, nakon obraćenja, krštenja, duhovnih vježbi, seminara… đavao ne ide odmah na odbacivanje Boga, na vjeru, na ateizam nego ide također postupno, jer smo s Isusom jedno, njegovi smo.

· Pogledajmo današnjeg čovjeka i svijet: Koliko ljudi poznajete kojima je upravo "vlast udarila u glavu" te maltretiraju i gaze sve oko sebe kao mali bog. On zna, on hoće, on može - pod svaku cijenu. Pa ako i Boga treba odbaciti, nema problema. Ta čovjek je bog, čovjek može sve, čovjek ima vlast.

· Pouka za nas: Jesam li oprezan na ovu "stupnjevitost" đavlove logike ili ju ponekad i namjerno ne želim vidjeti? Jesam li osjetljiv na ove ponude vlasti i vladanja nad drugima? Možda i imam podređene pod svojom vlašću - kako ju koristim i živim? Kako živim roditeljsku vlast nad djecom?

I na kraju:

5. Kako pobijediti u kušnji? Kako to živjeti da kušnja ne prijeđe u napast, pa u grijeh? Primjer nam je Gospodin dao iz svojeg osobnog iskustva s đavlom i kušnjama (ne napastima) iz ovog evanđelja prve nedjelje Korizme "A". Bit stvari je => ne se svađati s đavlom, ne se boriti svojim silama, nego samo ukazati na Boga, na Oca. Drugim riječima, ukazati na njegovu riječ.

Zato u Korizmi i u životu valja ==>

a) Bibliju, Božju riječ čitati, voljeti ju i pamtiti ju koliko je to god moguće. Zašto? Zato da već u onom prvom "levelu" kušnje možemo biti kao Isus i reći - "pisano je…!"

b) Bibliji, Božjoj riječi vjerovati, kao objavljenoj istini koja mi je darovana za moje dobro na zemlji i za moje dobro na nebu. Zašto? Zato jer Bog stvoritelj najbolje zna kako njegova stvorenja "funkcioniraju" i zna koje istine (zapovijedi i savjete) valja držati da stvari funkcioniraju dobro.

c) Bibliju, Božju riječ živjeti, kao putokaz ne samo u Korizmi nego i u životu svaki dan. Zašto? Zato jer kad se osvjedočim da Božja istina, njegove zapovijedi i savjeti zaista funkcioniraju, tada slijedi i zadnji korak nakon pobjede u kušnji, a to je slovo d) ==>

d) Bibliju, Božju riječ svjedočiti. Zašto? Zato jer nam Isus na početku Korizme govori - Obratite se i vjerujte Evanđelju, a na kraju, nakon pobjede nad đavlom i smrću govori nam - Idite i propovijedajte Evanđelje svim narodima.

Nek' nam je blagoslovljena i plodonosna ovogodišnja Korizima.