Veternica je mjesto na prijevoju koji povezuje Očuru, Novi Golubovec i lepoglavsku kotlinu s Mihovljanom, tj. Krapinsko-Zagorskom županijom. Spominje se prvi puta 1507. godine kada Beatrica Frankopanska poklanja pavlinima iz Lepoglave veliko imanje i malu kapelicu Gospe žalosne na njemu.

Godine 1612. pavlinski general Ivan Zajc podiže sjeverno krilo kurije koja je služila za odmor redovnicima, u prizemlju je imala potrebne prostorije za vođenje gospodarstva (podrum, ostavu...), a govori se da su se redovnici sklanjali ovdje osobito u vrijeme kuge i tako očuvali opstanak zajednice, budući da je ovdje uvijek zdrav i svjež zrak.

Martin Borković vikar (kasnije zagrebački biskup) dogradio je 1641. godine zapadno krilo zgrade. Podatak o toj gradnji i kasnijoj obnovi nalazi se nad zazidanim zapadnim ulazom i teško je čitljiv: „DEO OPT, 16 MAX ET 41, B. MR. E. V. DICATUM". Ovaj tekst nalazi se nad portalom, u samom vrhu luka iznad nekadašnjeg glavnog ulaza, a napis na luku s lijeve i desne strane govori još o obnovi objekta 1806. godine: „REN. FEC. AN. RE. – SA MDCCCVI E. K."

Ovaj kompleks bio je u 17. i 18. stoljeću arhitektonski zatvoren kako se vidi na slici iz knjige Cvet Sveteh, Hilariona Gašparotija iz 1760. godine. Pored jednokatne zgrade u obliku ključa, nastavlja se kapela, a ulaz u dvorište zatvarao je visoki zid (prema jugu) s kulom, pa je sve imalo izgled cjelovitog malog utvrđenja. Sada je s južne strane prilaz zgradi i kapelici slobodan, zid je obnovljen bez kule i na tom je mjestu izgrađena sjenica za odmor i druženje.

Kapelica Blažene Djevica Marije ima kasnobarokni oltar Gospe žalosne iz 1755. godine, a građena je u baroknom stilu 1744. godine.

Pavlini su koristili kuriju i posjede do1876.godine, kad car Josip II. ukida pavlinski red te crkvu, pripadajuće zgrade i posjede predaje pod državnu upravu, da bi kasnije čitav posjed u Lepoglavi i na Veternici pripao kanonicima Čazmanskog kaptola.

I samostan u Lepoglavi i posjedi na Veternici nakon „oslobodilačkog" rata 1945. godine započinju svoju kalvariju propadanja, kao i mnogi drugi kulturni crkveni objekti koje su komunističke vlasti ne samo opustošile nego i prepustile propadanju.

Zadnju zabilježenu i temeljitu obnovu je od 1999. godine pokrenuo kanonik preč. Alojzije Domislović. Stavljeno je potpuno novo krovište, stavljen je novi toranj, obnovljena je crkva izvana i iznutra te čitav prvi kat zgrade. Uvedena je voda, struja i plin. Obnova je prestala naglom smrću preč. Domislovića 2006. godine.

Budući da Zborni kaptol Čazmansko-varaždinski, kojeg sačinjavaju svećenici Varaždinske biskupije imenovani od strane biskupa, nema vlastitih financijskih izvora, 2009. godine potpisan je ugovor kojim Kaptol sva dobra, koja su mu još preostala nakon komunističke otimačine, daje Varaždinskoj biskupiji na korištenje i uzdržavanje. Te iste godine biskup Josip Mrzljak povjerava obnovu objekta vlč. Damjanu Korenu, predstojniku Ureda za pastoral mladih i predstojniku Katehetskog ureda Varaždinske biskupije.

Iako obnova nije u potpunosti završena, biskup Josip Mrzljak blagoslovio je kuriju na Veternici 18. rujna 2011. godine, koja time i službeno postaje Duhovni centar Varaždinske biskupije.
Ravnateljem Duhovnog centra imenovan je vlč. Damjan Koren.

Od godine 2011. u Duhovnom centru održavaju se duhovne obnove za različite zajednice iz župa. Najprepoznatljiviji vid duhovne obnove je Vikend posta, molitve i šutnje. 

Uz odvijanje duhovnih vježbi trajale su i daljenje potrebne obnove cijelog objekta. Jedna od većih obnova bila je 2015. godine kada je obnovljena crkva iznutra, cintor u dvorištu te toranj crkve. Čitav prvi kat Duhovnog centra, gdje se nalaze sobe za sudionike, obnovljen je i uređen 2018.godine. 
 

---